уторак, 11. фебруар 2020.

Imaj svoju meru


Puno puta sam čula preporuku da 'čovek mora da zna svoju meru' ili pak 'imaj svoju meru'. I uvek sam mislila kako to znači da moramo da se odredimo prema drugima, da znamo gde nam je mesto, među odlikašima ili dovoljnima, među znalcima ili neznalicama. Tek danas saznam da je imati meru potvrda da neko srebro iz rudnika ima sopstveni žig, što je ujedno dokaz i bogatstva tog rudnika, ali i njegove posebnosti. Tako doznam da imati meru jeste uputstvo da svako od nas bude svoj, autentičan  i jedinstven.

Mi smo po definiciji takvi – po svom rođenju, jer niko nikada nije postojao, niti će postojati, kao što smo mi. Čak i klon će u odnosu na svoj original biti drugačiji po doživljajima, okruženju, iskustvima.
Imaj svoju meru, budi svoj, budi ono što jesi, budi original – kopije nemaju meru, i druga reč za njih je falsifikat.

понедељак, 10. фебруар 2020.

Ćurka


Često se setim moje Goce razredne iz gimnazije. Kada bismo napravili nekakvu nepodopštinu, ona bi sela na neku klupu usred učionice, duboko uzdahnula, spustila ramena, pogledala nas – činilo mi se suznih očiju, i rekla: ''Niste vi krivi što ste me razočarali, kriva sam ja što ste me očarali.'' Dogodilo se to dva puta u tri godine.

Nije bilo potrebno da nas podseća šta je činila za nas, koliko nas je volela i koliko su joj neki od naših mangupluka bili simpatični i da smo dobra deca. Sve nam je rekla jednom rečenicom i svojim izgledom. I onda bismo se uzeli u pamet. 

S vremena na vreme, češće nego ona,  osetim se kao i moja razredna. Duboko uzdahnem – za sebe znam da je suznih očiju i pomislim ''Nisu oni krivi što su me razočarali...'' Ne izgovaram, jer nemam razred kom bih se obratila. Moji đaci su nezainteresovani; opravdano i neopravdano odsutni; rasuti i po svetu i po internetu; sete me se kad im nešto zatreba. Pomislim kako ova moja škola ima početak i nema kraj, te ima vremena da se deca uzmu u pamet... A možda sam, prosto, zaista sama kriva što su me očarali...?

Onda mi nagrnu reči i rečenice mojih kritičara 'mnogo se daješ! Mnogo očekuješ od ljudi!... mnogo si naivna!...' Pomislim – u pravu su, baš sam ćurka! Pa onda pomislim 'dobro, a znaš da svi problemi nastaju kad imamo očekivanja?! Ako si dala nešto, makar i znanje, s očekivanjem, onda nisi dala od srca...!' A uverena sam da dajem i od srca i od duše... Setim se i Vesne Krmpotić: ''...daj i ne misli više o njima... a oni će uzeti ukoliko im šaka nije pesnica...' 

Jednom prilikom, dala sam sve, kao i obično. I ono što su platili, i ono što nisu, i čast, i kafu, i nešto za uspomenu.... i dok sam delila, a neki se otimali, osetih kao da bi mi, ti neki, rado skinuli i meso s kostiju... najstrašniji osećaj ikad. 

Onda preispitujem sebe – a šta si očekivala? I tu stanem... Ne znam odgovor.  Imam ih nekoliko. Od onog Arsenovog ''ja neću imati s kim ostati mlad ako svi ostarite, i ta će mi mladost teško pasti...'' do onog ''ljudi su zabavljeni svojim jadom, ne znaju gde udaraju...'' – negde na pola je: ''verovatno sam ja ćurka''.

среда, 5. фебруар 2020.

Klinci

Preturam po kompu, po starim i prastarim fajlovima i pronađem jedan - niti da ga obrišem, niti da ga čuvam.

Pre 17 godina, na studijama za rad s mladima, imali smo zadatak da obavimo 30 radionica sa grupom mladih, obrađujemo razne teme, a za kraj školske godine, klinci su trebali, uz našu meku podršku, da naprave nešto. Odlučili su da se predstave kombinacijom snimljenih klipova,, nešto bi govorili na sceni, nešto su uradili kao kompjutersku prezentaciju. Odabrali su sedam tema, a jedna od njih je bila  ''Seksualna edukacija''.

Uradili su to ovako:


 
Bojana: Sa koliko godina ćemo započeti seksualne odnose?

Nemanja: To je odluka koju sami treba da donesemo. Pravo vreme je kada se      nađe prava osoba, bez obzira na godine!

Bojana: Ali! Punoletnim osobama je zabranjeno stupanje u seksualne odnose sa            osobama mlađim od 16 godina!

Nemanja: Gde onda nastaje problem?!

Bojana: Problem je kada se partneri nađu u situaciji u kojoj ne znaju šta treba a              šta ne treba raditi.

Nemanja: A šta ne smem da radim?
           
Bojana: Na prvom mestu je upotreba kontraceptivnih sredstava, u šta spadaju              kondomi, fenidani, spirala, dijafragma, antibebi pilule. Mislim da je najbolje da koristiš kondom, jer te štiti i od trudnoće i od polnoprenosivih bolesti... a i najlakše se nabavlja.

Nemanja: OK, to  znam! Ali šta ako se.... nešto desi?!

Bojana: Pa, devojke često koriste pilule za dan posle, ali njih treba popiti            najkasnije 72 sata nakon rizičnog odnosa, ali ne sme ih piti previše često jer sadrže veliku količinu jakih hormona.

Nemanja: Da li mora da ide zbog toga kod ginekologa? Šta ako je nedelja?

Bojana: Pa, ako ne stigne, neka kupi u apoteci i bar neka pročita uputstvo!

Nemanja: Hvala, sad znam šta treba da radim!

Bojana: Ali to nije sve! Najbitniju stvar nisi čuo! Treba da saslušaš partnera i da              razmisliš o njegovim željama i potrebama. I još nešto, neradi ništa protiv svoje volje i ne teraj nikoga da radi ono što ne želi!


Bojana je u međuvremenu doktorirala na psihologiji. 
Volela bih da se seća naših radionica...