уторак, 16. април 2013.

Susret 2

Sinoć, šetajući parkom, Malac taman da digne nogu na kese sa stvarima jedne žene koja se spremala da zaspi na klupi i pokrivala se jaknom, viknem na njega da to ne uradi, nasmešim se ženi.i poželim dobar san.

Danas, prilazim i ona me primeti... pogleda u mom pravcu, usput čupkajući grudvice sa džempera, onako ženski, kao da je kod kuće i posprema ormane... i kad sam konačno prišla i poželela joj dobar dan - uzvrati mi, toplo, i reče da nije bila sigurna da li sam to ja od sinoć.
Upitam je da li mogu bilo šta da uradim za nju, a ona reče:
''Samo da mi kažete 'dobar dan'.... i ja vama.''


2 коментара:

  1. Slatke ti ove price.
    Kao da nas iznenade jos uvek tako obicne stvari od ljudi koji su kao neobicni. Sta je normalno a sta ne?
    Da li znas da ce uskoro ukinugi google blog, tako da ti preporucujem da sacuvas ove pricice na nekom drugom mestu, a meni naravno das link za to :D

    ОдговориИзбриши
  2. Hvala za za 'slatke priče'. Kosne me tako neki susret, moram da ga zapišem a da zaobiđem patetičnost i analizu - samo želim da sačuvam sliku. Iz nje mi se razvije milion misli (ali i emocija), kad god je se setim.:)

    Hvala ti i za ovaj info... sad ću da ih iskopiram u neki folderčić. Hvalahvalahvala!:)

    ОдговориИзбриши