субота, 17. октобар 2020.

 Maska

Ne nosim masku, pa je često zaboravim.
Tako, krenula juče u prodavnicu i naravno, zaboravim je. Vraćam se po nju i naletim na komšinicu iz radnje pokraj ulaza. Pita me za zdravlje, ono 'Gde ste vi? Ne viđam vas... Kako ste?', a ja se, smejući se, požalim zašto se vraćam.
Ona na to, zabrinuto::
''Šta kažete što ćemo morati da ih nosimo i napolju?''
- Neće im proći...
''A šta kažete što hoće opet da nas zatvore u karantin?''
- Neće im proći...

Zaista verujem da njihova igra neće proći. Unervozili se, žure, pritiskaju, greše... Ljudi im svojim besom, pričom, čuđenjem daju na važnosti i snazi. Bore se protiv. Svaka borba protiv nečega - dodaje snagu tom nečem. E, ja im moju ne dajem.

U prodavnici, pošti, banci - stavim masku. Neću da me opominju, kažnjavaju, a iznad svega neću da dižem tenziju svima onima koji su na dužnosti, koji su uplašeni, zabrinuti, zaluđeni. Ionako im nije do života, što da im stajem na muku.

Нема коментара:

Постави коментар