недеља, 30. октобар 2011.

Nisam volela mačke...

... dok nisam uzela psa... a onda zavolela sve, i mačke, i komarce... i zmije i bube ... ma sve živuljke, naučila me moja keruša...

Elem, dok je bila živa, izluđivale su je mačke iz dvorišta... bacala se po prozoru, grebala po zidu ... a one se sve poređaju i potpuno opušteno gledaju kakve ona te kerefeke izvodi, kao da su u pozorištu, sa prve galerije...

Ode moja Beca... i ja posle nekih mesec dana pokušam da spasim jedno promrzlo mače... u(o)svoji me na prvi pogled... malo veći od dlana... odemo do veterinara... sve sredimo... dam mu i ime... bio Vidovdan, pa ga ja krstila kao Vidoje... al nije preživeo noć... bilo kasno za njega... :(

Opet, prođe malo... čujem frku u dvorištu... pogledam... neki šareni mačak ćapio DVA goluba... ja dreknem.. on ih ispusti... vičem ja - jer još nekih 7- 8 mačaka potrčalo da vide šta je... galamim ja dok se golubovi nisu sunovratili u svetlarnik... a mace opet na galeriji gledaju...

Otrčim do golubova - kad oni jadni upetljani... krvava nogica jednog kroz krilo drugog :((( Donesem ih u kupatilo... razvežem nekako... i jedan odmah poleti... preleti preko celog stana i kroz otvoren prozor u dvorište...

Drugi, za koga sam ubeđena da je ONA ostade da drhti... ta sa povređenim krilom... i tako je ona bila tu tri dana... Objasnim joj ja jednog jutra kad sam pošla od kuće (zvala sam je Milica, i bogme je reagovala i pažljivo me slušala), elem, kažem ja njoj da se polako sprema, da bi bilo lepo da sutra ode u svoj život, takav je naš stari običaj 'svakog gosta tri dana dosta', pa eto, ja joj poklanjam još jedan dan, od srca... Kad sam došla popodne - Milica odletela kroz prozor od kupatila...

Al nije to sve... Sutradan ujutru, onaj mačak stoji i gleda me kroz prozor i nešto se svađa.... Objasnim ja njemu da nema pravo da se ljuti na mene što sam mu otela plen, jer ne može da se ponaša necivilizovano i da lovi iz sporta - živi s ljudima, u gradu, hrane ga komšinice, nije gladan i sram da ga bude što hoće 'preko leba pogače'...

Istog dana kupim mačju hranu, i kad god zamjauče, kod prozora ili ulaznih vrata.... i tako, bila sam u dužničkom ropstvu sedam meseci dok novi pas nije ušao u moj život.

Sad se i on, kao i Beca, bacaka, laje i ljuti na mačke, a one ga gledaju, skroz ravnodušne.

Нема коментара:

Постави коментар